PROPADA POTENCIJALNA TURISTIČKA INFRASTRUKTURA

KULTURNO-UMJETNIČKE INSTITUCIJE

 U BIH TREBAJU MENADŽERE

 

Infrastruktura postoji, treba je znati iskoristiti. Ali, zahtijevaju se i menadžerske vještine... A pitanje je jesu li ovi naši kulturnjaci ikad čuli za menadžment u kulturi
　

Vrijednost kulturnih institucija nije samo u zbirkama koje čuvaju. Sve su one potencijalna turistička infrastruktura, resurs za daljnje bogaćenje.

Ako samo pogledate web-stranice nekih od svjetski poznatih muzeja, ne trebate biti naročito pametni da vam postane jasno koliko su naši stručnjaci uložili u promociju.

VIRTUELNI SVIJET

Danas se malo čita, skoro nikakao, ali se zato sve više gleda... Ako vas nema u virtuelnom svijetu, nema vas nigdje.

A naši muzejski i kulturni radnici, baš su pravi muzejski primjerci. Fosili. Ko iz naftalina. Dosadni i bezidejni.

Pa kako, onda, da suhoparnim internetskim stranicama bh. kulturnih institucija koje odišu socijalizmom zaintrigirate ikoga da vas posjeti, a kamoli da vam donaciju kakvu da? Nemate ni restoran, ni trafiku, ni prodavnicu suvenira, ni kinosalu, ni park za djecu, ni animacije, ni besplatni materijal za učenike i studente... Šta pričam! Pa nemate ni struje, ni krova, ni fasade... Jeste li obogatili fond u posljednjih 20 godina?

Ne sarađujete između sebe nego dođete na posao i, zabundani u kakve second-hand gunjeve, kuhate kafe na rešoima i čekate da istekne radno vrijeme pa da se zapucate kućama... Bez entuzijazma, volje i želje za radom...

Znam, znam... Nemate ni plaća.

Dogurali ste tačno tamo gdje i trebate biti.

USPJEŠNE PRIČE

Kakav bi tek projekt mogao izrasti kada bi se, za početak, iskoristile samo dvije-tri uspješne priče kao što su Sarajevo Film Festival, MESS, Baščaršijske noći... i uvezale se sa svim kulturnim institucijama od većeg značaja. Ili kada bi se gledalo malo šire, do Mostara i Starog mosta, do Međugorja i Gospe, do Neuma i ono malo plaže, pa čak i do Dubrovnika...

Infrastruktura postoji, treba je znati iskoristiti. Ali, ni kultura ni umjetnost nisu više što su nekad bile. Zahtijevaju se i menadžerske vještine... No, pitanje je jesu li ovi naši kulturnjaci ikada čuli za menadžment u kulturi.

(Autor: Džana Zimić-Jesenković)

 

KULTUROCID - UBISTVO ZEMALJSKOG MUZEJA U BIH

LOBOTOMIJA JE USPJELA

Ono što smo sačuvali i odbranili u ratu, uništit ćemo u miru. Zatiremo trag svoje historije, svog identiteta, svog blaga... Baštinimo kulturnu neimaštinu, kulturu neimaštine

　
U sjeni stranačkog prepucavanja, nadmudrivanja i tlapljenja uoči općinskih izbora 2012., dvije godine prije zvaničnog otvorenja obnovljene Vijećnice u godini u kojoj Sarajevo – kojeg li paradoksa – želi biti Evropski grad kulture, desio se posljednji čin megakulturocida, započetog 1992. godine spaljivanjem Vijećnice: Nakon 124 godine postojanja, zatvoren je Zemaljski muzej u BiH.
Ono što smo sačuvali i odbranili u ratu, uništit ćemo u miru.

Zatiremo trag svoje historije, svog identiteta, svog blaga... Baštinimo kulturnu neimaštinu, kulturu neimaštine...

PAMETNA NACIJA

Za spas najstarije kulturne institucije u našoj zemlji, osim šačice studenata na protestu, javio se ugledni franjevac Andrija Nikić, povjesničar i univerzitetski profesor koji vodi Udrugu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
- Predlažemo okončanje višegodišnjih teškoća kroz koje prolazi Zemaljski muzej njegovim darivanjem HAZU koji će, uz Božju providnost, Muzej otvarati javnosti, čuvati, nabavljati, istraživati i komunicirati s publikom” – navodi se, između ostalog, u saopćenju fra Andrije Nikića.

Udruga HAZU sa sjedištem u Mostaru osnovana je ljetos (2012), nakon Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (1996), Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (2011) te stare Akademije nauka i umjetnosti BiH (1951).
O tempora, o mores! Koliko li smo mi pametna nacija kad toliko akademija nauka i umjetnosti imamo, a muzeji, galerije, kinoteke... nam se zatvaraju, a k’ tome još, da prostiš, intelektualca kako Bog zapovijeda ni za lijeka nemamo.

Fra Nikiću, ne bacajte bisere pred svinje!

Zato što vlasti Republike Srpske odbijaju da se iz državnog budžeta finansira sedam kulturnih institucija koje su se prije rata finansirale na republičkoj razini, sudbinu Zemaljskog i Historijskog muzeja dijele i Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Umjetnička galerija, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Biblioteka za slijepe i Kinoteka BiH.

Ko će njih spasiti? Šta bi od onih ljudi koji su 1992. iz ognja pisano slovo golim rukama vadili?

Zaista je Dejtonski sporazum tek Gordijev čvor na omči oko vrata svakog Bosanca i Hercegovca...

U MRAKU NEZNANJA

Ali, dragi moji sugrađani, Bosanci i Hercegovci, ne berite brigu! Neznanje (ne) škodi. Sjedite! Zapalite! Popijte kafu... Ko da je taj Zemaljski kakva šteta.
Ionako nikad u njega ušli niste. Ma šta ušli?! Niste ni na tramvajskoj stanici kraj njega izašli...

Kada ste do sada bez njega mogli, možete i od sada. Jer, upravo to zaslužuje ova naša jadna omladina, čije ambicije, nažalost, ne sežu dalje od markice za kaficu i kakav dernek turbonarodnjačkih “gabarita”.

Lobotomija je uspjela!

Ne, nije ovdje riječ samo o spasu eksponata i ono malo radnika... Ovo je borba na prvoj liniji fronta... Borba Dobra i Zla.

Gdje su heroji mirnodopskog rata? Ko će povesti boj za spas ne države, ne naroda, nego naše djece, duše? Ko će naš podmladak napojiti lijepom riječju, slikom, pričom... Hoće li nam djeca odrastati u mraku? Ne bez električne energije, struje, nego u mraku neznanja.

(Autor: Džana Zimić-Jesenković)