u zamračenoj sobi
punoj sjete i dima
na podu prašnjavom
davno nekada
bačena violina.
po žicama krhkim
melodije neke čudne
samo pacov stari svira
Bože, da l' iko ih čuje, razumije
sama je, ostavljena plače
samo ponekad pacov gadni
njenim oronulim skutima gmiže,
traži spas i utočište.
(Piše: Džana Z-J)
Nema komentara:
Objavi komentar