UDOVICA IZ EFESA

Vagari drugog svijeta vagaju dobra i loša djela mrtvih. Crni je vagar pakla, a Bijeli raja. Zatrpani su u nebu ogromnim sveskama u koje su božiji pisari zapisivali dobra i loša ljudska djela. Njih dvojica su vječni, uvijek rade bez prestanka i odmora. Uvijek su zajedno, ne susreću nikoga drugog, mrze se, muka im je jednom od drugog. Njihov je posao da uporedo iščitavaju sveske umrlih, analiziraju njihove postupke i ocjenjuju ih, vagaju. Razgovori između Crnog i Bijelog uvijek su nervozni, površni, nedorečeni, brzi, hiroviti. Toliko se ne podnose da često i ne slušaju jedan drugog iako su jedini sagovornici.

CRNI: Stigao je još jedan komad!

BIJELI: Ko je to?

CRNI: Žaklin Udova.

BIJELI: Ah... Zar ona? Sjećam se njenog muža. Pjer Mortus! Bio je to dobar čovjek. Pokoj mu duši!

CRNI: Da. Pokoj mu duši!

BIJELI: Danas će biti mnogo posla.

CRNI: Da.

BIJELI: Požuri! Daj dimenzije.

CRNI: Visina 170, težina 74, godina 54.

BIJELI: Stanje?

CRNI. Bračno.

BIJELI: Zar? Nisam se nadao tome.

CRNI: Ničem se ja odavno već ne nadam.

BIJELI: Dobro, reci ko je njen ostao.

CRNI: Mladi muž Fil Soldat, dječak, djevojčica, kuća, hrčak...

BIJELI: Zapisano! Donesi kantar, vagat ćemo.

Crni odlazi u ćošak neba i donosi vagu.

CRNI: Uh, teško je... Njene su sveske podobro ispisane. Evo ti pola pa da počnemo.

BIJELI: Hajde ti prvi.

CRNI: Dobro... Kaže ovdje: Žaklin prevarila muža - stop - na očevid sluškinje - stop- noću - stop.

BIJELI: Čekaj, čekaj! Tu nešto nije uredu. Znam da žena može imati drugog muža nakon njegove smrti ili nakon što je on oslobodi bračnog ugovora... Ovdje ne piše da ga je varala.

CRNI. Piše, piše... Pa odakle ja, onda, čitam?!

BIJEli. Kaže, Žaklin uzorna žena, mati - stop - tri dana i tri noći plakala - stop- nije jela - stop.

CRNI: Čekaj!

BIJELI: Šta je sad?

CRNI: Plakala, nije jela... Gluposti! Evo ovdje piše... hm... hm.... U grobu, naslonjena na tijelo svoga muža, preljubu izvršila sa nekim Soldatom.

BIJELI: Nije nekim!

CRNI: Šta?

BIJELI: To je Soldat Fil, s kojim je poslije uzorno živjela.

CRNI: Aha! A do tada nije uzorno živjela!?

BIJELI: Pa jeste.

CRNI: Onda vagaj!

BIJELI: A ne! Kažem i do tada.

CRNI: A poslije?

BIJELI: Pa i poslije.

CRNI: Šta ti, onda, nije jasno?

BIJELI: Ne razumiješ!

CRNI: Šta ne razumijem?

BIJELI. Pa to se desilo između...

CRNI: Šta se desilo i između čega?

BIJELI: Pa desilo se to da se Žaklin umorila...

CRNI: Od čega se umorila?

BIJELI: Od žalosti i plača.

CRNI: Zar se čovjek može umoriti od žaljenja svog ljubljenog?

BIJELI: Pa izgleda da može.

CRNI: Dobro... I?

BIJELI: Dakle, umorna se svalila na snažne ude Soldata.

CRNI: Ma kojeg Soldata?

BIJELI: Pa Soldata Fila.

CRNI: A ko je on uopće?

BIJELI: Tad je bio stražar.

CRNI: Kakav stražar?

BIJELI: Vojni.

CRNI: Pa šta će on tu?

BIJELI: Gdje tu?

CRNI: Pa tu, na groblju.

BIJELI: N akakvom groblju?

CRNI: Pa sve se desilo na groblju, tačnije u grobu.

BIJELI: Čijem grobu?

CRNI: Pa grobu Pjera Mortusa, pokoj mu duši!

BIJELI: Pokoj mu duši!

CRNI: Pa šta je on tu radio?

BIJELI: Ko?

CRNI: Pa Soldat, stražar!

BIJELI: Čuvao je stražu.

CRNI: Ama kakva straža na groblju?

BIJELI: Nekoj desetorici.

CRNI: Kakvoj sad desetorici?

BIJELI: Zlikovaca.

CRNI: Što će njima čuvati stražu?

BIJELI: Pa da ih neko ne poskida.

CRNI: Odakle će ih poskidati?

BIJELI: Pa sa vješala!

CRNI: Aha... Pa što, onda, Soldat nije stražario?

BIJELI: Jeste.

CRNI: Kako jeste kad mu je nestao jedan leš?!

BIJELI: Nije mu nestao.

CRNI: Kako nije?

BIJELI: Pa fino, nije. Nabavio je novi.

CRNI: Novi?

BIJELI: Da, objesio je na to mjesto...

CRNI: Koje mjesto?

BIJELI: Pa na prazno mjesto.

CRNI: Koga?

BIJELI: Pjera Mortusa! Pokoj mu duši!

CRNI: Pokoj mu duši! Ali kako njega?

BIJELI: Pa Žaklin ga je ponudila.

CRNI: Čuj ponudila?!

BIJELI: Eto, tako, ponudila.

CRNI: Zar nije žalila za njim?

BIJELI: Pa jeste. U početku.

CRNI: Čuj u početku?!

BIJELI: Pa, u početku, dok nije upoznala Soldata.

CRNI: A kako ga je upoznala?

BIJELI: On se sažalio...

CRNI: Na šta?

BIJELI: Na njene suze.

CRNI: Pa?

BIJELI: Pa ponudio joj je da jede.

CRNI: I?

BIJELI: Ona je odbila.

CRNI: Pa?

BIJELI: Pa onda joj je ponudio da pije.

CRNI: I?

BIJELI: I to je odbila.

CRNI: Pa kako su se upoznali?!

BIJELI: Aaaaa.... Dobro su se upoznali!

CRNI: Šta dobro?

BIJELI: Onda joj je on ponudio sebe.

CRNI: Kako sebe?

BIJELI: Pa fino. Ponudio joj je svoje mlado snažno tijelo.

CRNI: A bio je snažan?

BIJELI: Pa da, bio je S-o-l-d-a-t.

CRNI: A šta ona?

BIJELI: Ona prihvatila.

CRNI: Šta je uradila?

BIJELI: Prihvatila!

CRNI: Pa gdje?

BIJELI: Pa tu.

CRNI: Na grobu?

BIJELI: Ne!

CRNI: Nego gdje?

BIJELI: U grobu!

CRNI: U? Pored leša Pjera Mortusa, pokoj mu duši?

BIJELI: Da. Pokoj mu duši!

Neko vrijeme samo listaju knjige... vrijedno radeći.

BIJELI: Zar ona nije ponudila njegovo tijelo?

CRNI: Čije tijelo?

BIJELI: Pa svoga muža?

CRNI: Ponudila kome?

BIJELI: Pa na vješala?

CRNI: Ah, da. Jeste, jeste.

BIJELI: A kad se to desilo?

CRNI: Poslije.

BIJELI: Poslije čega?

CRNI: Poslije, kad je noć minula.

BIJELI: A bila je noć?

CRNI: Da, bila je.

BIJELI: Zašto li ga je ponudila?

CRNI: Kako zašto?

BIJELI: Pa ako ga je voljela.

CRNI: Zar ga je voljela?

BIJELI: Pa ne znam, plakala je kad je umro.

CRNI: Istina, plakala je, ali to ne znači...

BIJELI: Ne znači šta?

CRNI: Da ga je voljela.

BIJELI: Kako to?

CRNI: Možda je sebe voljela...

BIJELI: Odakle ti to sad?

CRNI: Pa čim je našla...

BIJELI: Šta?

CRNI: Zamjenu.

BIJELI: Šta je uradila?

CRNI: Zaboravila je.

BIJELI: Šta je zaboravila?

CRNI: Nije šta nego koga!

BIJELI: Pa dobro, koga?

CRNI: Pjera Mortusa, pokoj mu duši!

BIJELI: Pokoj mu duši!

CRNI: A kakva je zamjena bila?

BIJELI: Mlađa, snažnija, ukusnija, slasnija i strasnija.

CRNI: Sve to?

BIJELI: Sve to.

CRNI: A zar njen muž nije bio zamjena?

BIJELI: Pa jeste.

CRNI: Koga je on mijenjao?

BIJELI: Onog što je visio.

CRNI: Kako ga je, onda, mijenjao?

BIJELI: Pa ovaj je prestao visiti.

CRNI: Kako je prestao?

BIJELI: Pa skinuli ga.

CRNI: Ko?

BIJELI: Rođaci.

CRNI: Čiji?

BIJELI: Pa njegovi!

CRNI: I?

BIJELI: I mjesto je ostalo prazno.

CRNI: Kako prazno? A muž zamjena?

BIJELI: Pa dok on nije popunio.

CRNI: Popunio? Zar nije zamijenio?

BIJELI: Oboje!

CRNI: Šta oboje?

BIJELI: Pa i popunio i zamijenio!

CRNI: A zašto je ona to učinila?

BIJELI: Da ga spasi.

CRNI: Koga?

BIJELI: Pa Soldata!

CRNI: Od čega da ga spasi?

BIJELI: Od zatvora.

CRNI: Zašto zatvor?

BIJELI: Jer nije obavio svoju dužnost!

CRNI: Koju?

BIJELI: Pa sačuvao obješene.

CRNI: Kako nije?

BIJELI: Pa jeste, tako barem svi misle.

CRNI: Kako to?

BIJELI: Pa zato što je Žaklin Udovalešom svoga muža popunila  prazno mjesto.

CRNI: I?

BIJELI: I niko nije primijetio!

CRNI: Šta nije primijetio?

BIJELI: Pa prevaru.

CRNI: Aha.

BIJELI: Teške su joj sveske.

CRNI: Zakukuljene.

BIJELI: Tmurne.

CRNI: Nejasno!

BIJELI: Golicavo!

CRNI: Šta ćemo?

BIJELI: Pogledaj vagu!!!

CRNI: Šta je s njom?

BIJELI: Prevagnula je!

CRNI: Na koju?

BIJELI: Na tvoju!

CRNI: Zar opet meni?

BIJELI: Da.

CRNI: Ubit ću se od posla. Nije fer!

BIJELI: Šta nije fer?

CRNI: Pa ti ništa ne radiš!

BIJELI: Nisam ja kriv.

CRNI: Nego ko je?

BIJELI: Oni su krivi. Zato tebi i dolaze, a ne meni.

CRNI: Upravu si.

Nastavljaju raditi svako na svom kraju...

BIJELI: Moj posljednji...

CRNI: Šta?

BIJELI: Posljednji komad.

CRNI: Šta je s njim?

BIJELI: Pa sjećaš li se?

CRNI: Ne.

BIJELI: Kako ne?

CRNI: Što bih se sjećao? Dosta mi je mojih, još treba i tvoje da pamtim!

BIJELI: Pa to je bio...

CRNI: Ko?

BIJELI: Pjer Mortus, pokoj mu duši!

CRNI: Pokoj mu duši!

Vagari se okrenuše i nastaviše listati sveske drugih komada...

(Slobodna rekonstrukcija priče)