Jutro je danas prazno, sve je nekako stalo
po podu igračke, šareni autići, dinosauri i psići
razbacane knjige, flomasteri, papirići
nema te
pravim kuglicu od plastelina
čekam da mi mače ispriča detalje
al' ono samo šuti i tužno me gleda
u grudima tajac
sad ćeš u sobu uletjeti
sve redom oboriti i vrisnuti
snažno me zagrliti
da se valjamo po podu
glumimo troglave aždahe
velikog sivog kita
malog puha što po kolibi skita
gdje si, što te nema
kolutam očima po sobi
već počinje da me boli
dođi da pjevamo pjesmice
da svađamo i gnjavimo se
da poljubim ti obraščić
da privijem te uza se
dođi, molim te
volim te
Nema komentara:
Objavi komentar