BRATSTVO I JEDINSTVO: STRPLJEN - SP(R)AŠEN

Ne bojte se bijesa merhametli Bošnjaka. Oni su strpljivi, umni, pametni, mudri... Njima će Godo doći. Bošnjak će iščekati, njemu će kurje oko namignuti, na vrbi grožđe roditi... Dženetske kapije njemu će se otvoriti

Sjećate li se spomenara? To su one knjižice u koje bi se školska raja upisivala. Kako se zoveš? Koju muziku slušaš? Koga voliš, a koga ne? Koja ti je omiljena knjiga, a koji film... Šta ćeš biti kad porasteš itd.

Neki dan smo kopali po tavanu i nađoh baš jedan takav, svoj. Crvenih korica i još nekako mirisan, lijep, očuvan. Malo ga prelistah... Vrati mi se na tren osjećaj tog, već davnoprošlog vremena. Škola, sekcija, šetnja s drugaricom, izlet s porodicom, puno smijeha, druženja i radosti...

A onda okrenuh stranicu, kad pitanje: Šta ti je najvažnije?

- Bratstvo i jedinstvo - zapara mi uši k’o grom iz vedra neba, a potom muk nastade... Ne samo oko mene nego i u meni.

Čuj bratstvo i jedinstvo?!

SMIJEH I BRUKA

Oplaka od smijeha ova ratna generacija novorođenčadi, a ja se još i unezgodih. Zar je tolika bruka?

Haj' što mi je mozak bio ispran Titovim stazama revolucije nego mi je i srce, dječije,
nevino i neiskvareno, udaralo u ritmu te parole...

Bratstvo i jedinstvo - bratstvo i jedinstvo - bratstvo i jedinstvo...

Ali, ja sam se zaklela...

"Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži datu riječ;
Da ću voljeti našu domovinu (... )
Čuvati bratstvo i jedinstvo
Svih njenih naroda i narodnosti
I cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!"

Je li to znači da sada više ne moram držati svoju časnu pionirsku riječ? Ne moram više marljivo učiti i raditi? I ne moram više biti dobar drug? Ni voljeti domovinu i sve njene narode i narodnosti? Ni slobodu ni mir?

LIJEP I GLUP

Šta današnje generacije moraju? Šta žele? Čemu streme? Koji su njihovi ideali? Šta je njima najbitnije u životu?

Bratstvo i jedinstvo sigurno nisu.

Danas nekako moraš biti lijep i glup..

Dovoljno je da je ženska avion dugih nogu i s dekolteom k'o golub gušan pa da se vine u neslućene nebeske visine. Bitno je da se stalno kleberi i nešto, kao, grli sa svim usputnim saradnicima... A muškarac... on samo mora biti uredno počešljan i dobro zalizan kako bi šefu klizeći zavirio u šupak. Nema potrebe da bude stručan. Samo poslušan.

Trebaš željeti i voljeti pare kako ti sve ovo prethodno ne bi prisjelo, kako bi znao zašto ne misliš svojom glavom, zašto je divno sve što šef kaže.

Ideali su neke karikature. Recimo... onaj malac što je već desetak puta bio na saslušanju zbog tuče, pucnjave i nekih obračuna u sitne sate, onaj što ima 19 godina i vozi BMW, mnogima je u Sarajevu ikona jednog novog stila. Ne radi, a ima.

Sabura!

I danas je najbitnije da si cool. Ne samo obučen po posljednjoj modi - znaš, farmerice nisu farmerice ako ne koštaju 300 dolara, telefon nije telefon ako nije iPhone, cipele nisu cipele ako šverceru za njih nisi dao par glava, izlazak nije izlazak ako nisi slistio nekoliko flaša, spiskao nečiji cijeli topli obrok i rekao: šaša - nego moraš biti baš cool, ono pravo, da ne trepneš kada slažeš, kad ukradeš, kad...

Mene je, kao i sve generacije prije, a i ove koje dolaze, odgojilo vrijeme... Samo drugačije.

Bila sam pionir sa crvenom maramom i plavom kapicom, sa petokrakom... Sanjala sam kako ću u rukama držati štafetu mladosti... kako ću rasti, i rasti... Biti ponos svoje nacije, svoje države...

Mladost sam, međutim, provela u redu - čekajući na hljeb i vodu. Bila sam jedno od sarajevske djece logoraša koja su 1.425 dana rasla i rasla pod kišom granata... i snajpera. Ali... i dalje sam vjerovala u bratstvo i jedinstvo.

SUHA ŠLJIVA

Bili su mi kao braća svi oni što su po dvanaest sati stajali na minus 10 pored Miljacke čekajući da uskoče u šaht i napune nekoliko kanistera vode. Bili su mi kao braća i svi oni što su trčali za mnom preko šina na Velešićima da me spase od snajperskih hitaca što su mi se, k’o roj osa, vrzmali oko nogu... Bili su mi kao braća i svi oni što su '96. u Titovoj, kad projuri ulicom neki rastandardani golf kec fijučući kao granata, zalegli po asfaltu od smrtnog straha.

Još se sjećam kako nam se svima želudac skupio k'o suha šljiva. Pogledi nam unezvijereni, utroba se trese i neki luđački smijeh, kikot na ivici plača. Od sreće što ipak nije granata.

Zar nismo bili jednaki? Ko glineni golubovi. Pa razliku je činila samo sreća.

Onda je, sada mi se čini možda i prebrzo, stiglo neko drugo vrijeme. Niko više nije spominjao bratstvo i jedinstvo, samo: Sabura! Rat je tek prestao... Sabura! Država je uništena... Sabura! Renesansa će doći... Sabura! I tako, evo, već 17 godina.

Gdje su sada moja braća?

Neki i dalje čekaju koricu hljeba, većina (bilo kakav) posao iz snova, neki da im legne plata ili transakcija od sina iz Iraka.

Jedni čekaju smak svijeta, drugi vikend, da dobiju bingo i sve počnu ispočetka.

BOLJA VREMENA

Svi, uglavnom, čekamo neka bolja vremena, a kako mi se čini, čekamo, zapravo, Godoa.

Zar nismo opet jedinstveni?! Sabura!

I tako već prilično dugo... Čini mi se da život prođe...

Ma jok! Pa fino nam kažu: Sabur je odlika mudrih ljudi, naročito Bošnjaka. Sabura!

Eto, baš smo mudri... umni... obrazovani. Sve bijela glava do bijele.

Ali, i strpljivost ipak ima granice. Ako ode predaleko, postane kukavičluk.

Bojite li se? Ali čega? Pa, strpljen, sp(r)ašen!

Zato, dragi moji državnici, entitetlije, kantonalci, općinari i svi drugi što kakve uzde držite, ne bojte se bijesa merhametli Bošnjaka. Oni su strpljivi, umni, pametni, mudri... Zato će u bratstvu i jedinstvu jada i bijede pričekati, saburati, istrajati... Njima će Godo doći. Bošnjak će iščekati, njemu će kurje oko namignuti, na vrbi grožđe roditi... Dženetske kapije njemu će se otvoriti...

ŠTA NAM JE NAŠA BORBA DALA - VELIKA DIJASPORA I MALO PARA

Rođo, ne brini se! Evo, ja, zaposlena, naći ću vam posao svima, i to dobro plaćen. Udomit ću i vas i vašeg kera, nahranit ću vas i obući, poudavati i poženiti... U Bosni nema kirija, nema režija, a i sve ostalo je, eto, džaba

Javi mi se neki dan na Facebooku jedan moj prezimenjak... da provjeri jesmo li, zaista, familija. Iz drugog je grada, planira, kaže, da se, trbuhom za kruhom, doseli ovdje, a ima i sina, studenta, pa odjednom nađe za shodno da me priupita šta ja mislim, ima li mu dijete budućnosti ovdje... hoće li imati posla... hoće li se on zaposliti...

Meni nešto bi neugodno... Niti sam vidovita Džemila, niti znam gledati u kašike, a ni razbaciti graha... Šta da mu kažem? Znam da bi najviše volio da sam mu rekla: "Slušaj, rođo, ne brini se... evo, ja ću zaposliti i tebe i potomka ti", a još kad bih mu dala i nešto para... Ih, toj sreći nigdje ne bi bilo kraja!

Ali ništa od toga ne bi.

SUDBINA KLETA

Rekoh mu: “Što se mene tiče, svim mladima savjetujem da bježe iz ove zemlje, s ovog kontinenta, s ove planete... Gdje god da odu, bit će im bolje nego u ovoj čemernici... Svugdje se raditi mora, ali barem će tamo negdje znati za šta znoj svoj prosipa."

No, čini mi se da je rod moj neki patriota pa tu prekide naš razgovorčić. Kaže, možda je sudbina drugačija. Možda jeste, složih se i ja i onda mi se misli zakovitlaše...

Kad je čovjek nemoćan, jadan, uvijek je sudbina kleta, Deux ex machina... i onaj grah... i uvrnuta kašika... A ja ništa od svega toga nisam. A još i ružno zborim. Čuj da bježe od usuda svoga?! Što li mu ne rekoh: "Rođo, ne brini se! Evo, ja, zaposlena, naći ću vam posao svima, i to dobro plaćen. Udomit ću i vas i vašeg kera, nahranit ću vas i obući, poudavati i poženiti..."

Baš sam grozna... Pobježe čovjek glavom bez obzira. Garant konta kako ipak nismo familija...

A onda se sjetih i još nekih... familijina familija, i k tome još, da prostiš, dijaspora! E tek to je priča!

I njih je, naravno, udarila recesija. Ali, po njihovom, stoput gora nego ova naša, domaća. Kud ćes dalje kad, od njih dvoje, već dva mjeseca samo on radi. Njoj se firma ugasila. Ali, ne spominje ona koliko joj je teška otpremnina, a ni socijala, nego kuka: "Pa znaš li ti kako je sada?! Valja od plate jedne živjeti... kirija, hrana... pa i u Bosnu se opet mora doći na barem 5 dana." Ma kuku, lele, jest im teško! Umalo im ne dadoh par stoja, eto, nek' im se nađe za najcrnjih dana.

A planiraju oni gozbu veliku za nekoliko godina... Vratit će se, kažu, da u penziji ovdje k'o ljudi požive. Ovdje nije skupo... Još kad se ima kuća pa se i bašta uzgaja... Ma idila! U Bosni nema kirija, nema režija, a i sve ostalo je, eto, džaba.

Bujrum, brate, vrati se kući kad ti nikad nije bila slađa! Jedva čekam da te vidim, valjda ćeš izdurati duže od onog našeg Amerikanca. I on je računao isto, jedva izdržao šest mjeseci pa opet počeo pričati kako je Amerika njemu sve dala...

Bujrum, brate, i ti idi! Nisam te ja ovamo ni zvala. Ali, što je najgore od svega... ni u ratu, a ni u ovih skoro dvadeset godina poslije rata, ni ti mene ne zovnu nijednom ni na 5-6 dana. Kao, eto, uželjeli se vi Bosne, a ja, kao, nisam ni Njemačke, ni Austrije, ni Švice i Skandinavije, Amerike i Kanade... Ali sam, zato, željna uboge dijaspore...

Koliko god ih volim i bez obzira na to koliko su mi pojedini dragi, posljednjih godina sve više mrzim decembar, juli i avgust. Tad se nekako sjate sa svih strana, a što je još gore, navikli su se, kao gosti naravno, na čuveno bh. gostoprimstvo pa sada, poput kakvih bahatih sultana, kada dođu ovdje, očekuju haman i da im stope ljubim... da sav svoj život zaustavim... da samo o njihovim problemima slušam... da samo u njihovim putovanjima i dogodovštinama uživam...

NJIHOVA SREĆA

I uživam ja, zaista, u njihovoj sreći... Drago mi je što je ona, radeći kao čistačica na dva mjesta, u 45. diplomirala i odmah se potom kao psiholog zaposlila. Drago mi je i što joj kćerka, pored švedskog sistema obrazovanja, glumi seks i grad dok na Menhetnu studira... Drago mi je i što ona patronažna sestra u Austriji radi na pola radnog vremena dok je tri godine na porodiljskom i što za to prima 1.350 eura... Drago mi je i što je Švabo kupio kuću i imanje pokraj Sarajeva... što su do sada uzduž i poprijeko obišli cijelu Evropu, pola Afrike i frtalj Istoka, i što bh. Amerikanci na Floridi u zrelim godinama proživljavaju sve scene "Beverli Hilsa"...

Sve je to meni super... Samo... ne mogu da prestanem da mislim o tome kako sam ja onom svom rođi s Facebooka ista takva kao meni moja dijaspora iako radim puno radno vrijeme s VSS, a ne zarađujem ni pola od polovine one sa SSS iz Beča, i iako ne putujem nigdje dalje od svog radnog mjesta... i mada se ne školujem dalje iako je to, možda, neka moja velika želja...

Sve je to nama naša borba dala.

(Piše: Džana Zimić-Jesenković)

10 ZAPOVIJEDI U BORBI PROTIV KRIZE

EVROPSKA UNIJA  - FUNDAMENTALIZAM SLOBODNOG TRŽIŠTA 

Finansijski sektor staviti pod kontrolu javnog  Oporezovati bogate  Korporacije trebaju biti odgovorne prema ljudima  Poništiti dugove i staviti banke pod kontrolu javnog sektora  Ljudska prava iznad korporativnih prava  Promijeniti ugovore EU tako da demokratiju i narod stave iznad korporacija  Zaustaviti i preokrenuti privatizaciju socijalnih usluga. Staviti građane i radnike u prvi plan  Lokalizirati ekonomije (banke i preduzeća)  Participativni budžet  Prijeći na ekonomiju niskog ugljika

Transnacionalni institut objavio je “The EU Crisis Pocket Guide” o tome kako je kriza S Wall Streeta pogoršana politikama Evropske unije, kako se 1% stanovništva obogatilo nauštrb 99% ostalih te koja su moguća rješenja koja ljude i okruženje stavljaju iznad profita korporacija.

Iako (još) nismo u EU, a s obzirom na to da često u javnom govoru čujem poruku kako “Evropska unija nema alternativu”, mislim da je sadržaj ovog vodiča itekako važan i za nas, u Bosni i Hercegovini, pa prenosim neke dijelove:

MJERE ŠTEDNJE

Okrivljujući krizu i trošenje vlada, političari i bankari tvrde da je jedino rješenje kresanje javnih troškova, ali je upravo to pogoršalo dužničku krizu. Mjere štednje nikada nisu davale dobre rezultate i dovele se do rasta kolapsa širom EU. Štednja znači manji nacionalni dohodak od poreza i smanjivanje sposobnosti vlada da vrate spiralne dugove, što dovodi do još veće zaduženosti.

"Ako ste na dijeti kada ste bolesni, vrlo je vjerovatno da ćete postati još bolesniji, tako da to nije dobra ideja.", rekao je Nikolet Batini (Nicoletta Batini), jedan od autora izvještaja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

Uprkos ogromnim troškovima spašavanja banaka, EU još nije dogovorila, a kamoli počela veću reformu banaka. U posljednje četiri godine uvedeno je samo nekoliko novih pravila za smanjivanje nekih posebno rizičnih praksi banaka i finansijskih tržišta izloženih finansijskoj krizi. Što je posebno bitno, početkom novembra 2012 EU nije zahtijevala velike bankovne reforme koje bi zahtijevale od banaka da apsorbiraju gubitke i uključe se u manje zaduživanje. Odluka o bankovnoj reformi koja bi spriječila spašavanje država tokom krize, odgođena je zbog snažnog bankarskog lobiranja.

VELIČINA BANAKA

Nisu nametnuta nikakva ograničenja na veličinu banaka iako je sasvim jasno da će i najveće banke trebati spašavati ako zapadnu u ozbiljne nevolje. Još ne postoji odluka EU o tome hoće li ili kako odvojiti "high street bankarstvo" od investicijskog bankarstva, koje obične porezne obveznike izlaže ogromnom riziku zbog kockanja banaka i investitora.

Ne postoji efektivna zabrana špekulativnog trgovanja na finansijskim tržištima ("Casino"), koje je i uzrokovalo krizu. Fokus pregovora ograničen je na ograničavanje rizika i poboljšavanje transparentnosti špekulativnih instrumenata.

O finansiranju tranzicije na socijalno i ekološki održiva društva, čak se i ne raspravlja.

UNICEF je upozorio na nepovratne učinke rezanja plaća, povećavanja poreza, smanjivanja penzija i subvencija, koje će najžešće osjetiti najranjivije populacije niskih primanja, a naročito djeca.

"Kroz mjere štednje kažnjavamo samo nedužne, a nagrađujemo krive, jer banke i dalje primaju povlastice i subvencije od vlada. To je razlog zašto moramo pobijediti ove mjere štednje osim ako ne želimo da Evropa bude unazađena u 19. stoljećo", izjavila je Suzan Žorž (Susan George), predsjednica uprave TNI-ja i autor knjige "Čija krize, čija budućnost?"

Tokom 2013. sve nacionalne budžete Evropska komisija i Vijeće Evrope pomno će sagledati čak i prije nego što ih vide parlamenti svake zemlje. Standardni zahtjevi su smanjivanje penzija i promjene u zakonima o radu, uključujući i plaće, što je samo uvođenje novog sistema.

10 ZAPOVIJEDI U BORBI PROTIV KRIZE

1.  Finansijski sektor staviti pod kontrolu javnog

– Zabraniti špekulativne finansijske instrumente kao što su Credit Default Swaps i špekulacije o hrani
-  Uvesti ponovo pravilo koje razdvaja trgovinu / uslužno bankarstvo od investicijskog bankarstva
-  Nametnuti ograničenja veličine banaka, tako da niko ne može postati prevelik da bi pao
- Nema novih finansijskih proizvoda osim u slučaju da su dokazano sigurni i društveno korisni
- Zabraniti hedge fondove i druge rizične špekulante koji samo prave novac od novca
- Ponovno uvesti kontrole tokova kapitala

2. Oporezovati bogate, špekulante i zagađivače

- Nametnuti porez na međunarodne finansijske transakcije
- Povećati poreze na bogate do barem istog nivoa kao prije 1980. godine
- Obustaviti subvencije za industriju fosilnih goriva 
- Zatvoriti porezna utočišta
- Uspostaviti gornju granicu za maksimalnu plaću i zabrani bonuse
- Uvesti osnovni prihod dostupan svima

3. Korporacije trebaju biti odgovorne prema ljudima

-  Usvojiti nove pravne povelje za korporacije koje zahtijevaju da priznaju radnika i njihova prirodna prava
- Okončati vladavinu i poslovne modele koji zahtijevaju  od dioničara da se poveća dobit bez obzira na socijalne i ekološke štete koje uzrokuju
- Provoditi transparentna pravila za plaćanje između vlada i korporacija i zahtijevati neovisne revidirane izvještavanje o društvenim i okolišnim utjecajima
- Zabraniti korporativne donacije strankama
- Zatvorite "otvorena vrata": Nametnuti pravila protiv političara koji napuštaju funkcije kako bi radili za korporacije koje su regulirali i čiji su rad nadzirali

4. Poništiti dugove i staviti banke pod kontrolu javnog sektora

- Provesti javnu i participativnu reviziju duga i otkazati sve nelegitimne dugove
- Uspostaviti neovisan mehanizam duga gdje povjerioci više nisu nadležni
- Reorganizirati banke tako da služe u socijalne i ekološke svrhe
- Zatvori pro-profitne agencije za kreditni rejting i zamijeniti ih s nezavisnim, javnim agencijama za kreditne rejtinge

5. Kao svetinju u međunarodnom pravu čuvati ljudska i prirodna prava iznad korporativnih prava

- Ponovo otvoriti pitanje svih ugovora o slobodnoj trgovini i ulaganju tako da oni poboljšavaju stvaranje novih radnih mjesta, zaštitu okoliša i socijalna prava u međunarodnom pravu
- Okončati pravo korporacija da tuže nacionalne vlade i umjesto toga zahtijevati da kompanije više vode računa i da im prioritet budu nacionalne i javne potrebe a ne profit

6. Promijeniti ugovore EU tako da demokratiju i narod stave iznad korporacija

- Zaustaviti preuzimanje nacionalnih budžeta od strane Evropske komisije (Fiskalni Ugovor / Trojka itd) i učiniti ih odgovornim za stanovništvo svake zemlje
- Reformirati Evropsku centralnu banku, naprimjer, omogućiti da posuđuje izravno vladama EU, a ne bankama, i to po vrlo niskim kamatnim stopama.
- Okončati Lisabonski ugovor kada je riječ o deregulaciji i kontroli inflacije, u korist povećavanja zapošljavanja i ulaganja isključivo u ekonomiju niske razine ugljika
- Ukinuti individualne obveznice zemalja [dug] u korist euroobveznica. Koristiti ih za ulaganje u unutarevropske zelene mreže prometa i komunikacija, obnovljivih izvora energije, smanjivanje otpada i okoliša i za društvena istraživanja

7.  Zaustavite i preokrenuti privatizaciju socijalnih usluga. Staviti građane i radnike u prvi plan

- Zaustavite i preokrenuti privatizaciju svih socijalnih usluga i zajedničkih resursa, kao što su voda, zdravstvo i obrazovanje
– Stvoriti javni servis koji će uključivati zajedničku kontrolu građana i radnika

8.  Lokalizirati ekonomije (banke i preduzeća)

- Staviti novac u lokalne banke i kreditne unije
- Podržati lokalne različitosti sistema hrane
- Uvesti lokalne valute
- Pomoći zajednicama da se osamostale u energetici

9.  Participativni budžet

-  Razviti mehanizme na lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini koji će građanima reći kako se novac prikupio, potrošio i koji su prioriteti
  

10. Prijeći isključivo na ekonomiju niskog ugljika

-  Masivno ulagati u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost kako bi se okončala ovisnost o fosilnim gorivima
- Podržati radikalnu konverziju zagađujuće industrije u ekološki održivu
- Finansirati ekspanziju javnog prijevoza


(http://www.tni.org/briefing/eu-crisis-pocket-guide) 
....