napolju pahulje bijele mehke
padaju na ulice sarajevske
gledam ih sa prozora sobe
stišćem ruke, obraze
zubi cvokoću mi
drhtim sva, tresem se
hoću l' se to u ledenicu pretvorit?
il ko snješko bijelić
samo ženskog roda
sobu svoju krasit'
bilo bi dobro
nos crven
uz lampu se slaže
stavila bih i kapu crvenu
u ruci bih držala metlu
pa plašila one odvažne
koji bi se usudili
ući u taj mraz
tu umjesto topline
iz usta izlazi leden dah
zima je stigla
evo, hladno je
hoću na more
al' me pahulje obeshrabre
sad mi se ne ide
ni iz ove fotelje
brrrrr - smrzavam se
Nema komentara:
Objavi komentar