BOSNIAN WOMEN BLUES

BOSNIAN WOMEN BLUES

BAM-BAM, BAM-BAM

Kada je prije nekoliko dana nakon kratke i teške bolesti preminula jedna zaposlenica banke u Sarajevu, u novinama je, naravno, osvanula smrtovnica, obavijest o dženazi i ukopu... 

Sutradan, na posljednjem ispraćaju na Faletićima pojavili su se samo njeni bližnji i niko od kolega bankara. Na njenom mjestu u kancelariji već je bila jedna nova - mlada, lijepa, vitka i dotjerana. Spremna da iskoristi svoju šansu i zgazi sve pred sobom kako bi sutra sjela u kancelariju na 5. spratu i zavladala cjelokupnim platnim prometom unutar svog odjela...

No, to ipak ne znači da umrlu kolege nisu poštovale. 

U rijetkim trenucima slobodnog vremena spominjali su je i danima poslije.

Jedni su žalili i nju i sebe, jer rade u bezdušnoj firmi gdje je odjel Human Resource toliko human da ni sjećanje, komemorativni spomen na mrtve, nije mogao objaviti. Možda je 20 KM za objavu u dnevnoj novini prevelik izdatak za najbolju banku u BiH. Drugi su joj zavidjeli što se riješila životne muke i konačno pronašla spokoj za kojim svi čeznu. 

Oni, na svoju žalost, još nisu stigli na red pa i dalje moraju otplaćivati svoj kredit i prodavati nove. Zato čvrsto guzicama pritiskaju stolice, poslušno glavom kimaju šefovima na mjesečnim brifinzima o teambuildingu, luđački kucaju po tastaturama te ljubazno klijentima objašnjavaju kako nisu kreditno sposobni za zamjenski kredit pa će onaj stari, po kamatnoj stopi od 10,45% godišnje na ostatak duga (što je cca. oko dvije trećine osnovice) morati otplaćivati dok ne skapaju, jer im je recesija pojela i topli obrok.

I mada ih na tren dirne očaj ovih nesposobnjakovića, u tom naleti kvalitetan klijent pa se k’o leptirići uzlepršaju oko njega, a u zjenicama im se, ako se malo bolje zagledate, zacakli normometar - valja u jednom mjesecu prodati tri kredita, 5-6 kartica (što debitnih, što kreditnih), nekoliko osiguranja... a ako još dovedu novog klijenta... u glavi im odmah zazvoni - BAM-BAM, BAM-BAM, OTPLATIT ĆU SVOJ STAN.

Zato se onog dana na humki okupila tek šačica muškaraca. No, samo su dvojica - muž i sin - zaista bila ucviljena.

Nije prošla ni četresnica, a obojici im od one iste banke gdje im je rahmetli supruga i majka život ostavila, stiže obavijest o prinudnoj naplati. Žena umrla, a ni svoj kredit kod svoje banke nije otplatila. 

Šta je pedeset i kusur godina! Pa čovjek može još riljati, ko bi rek'o da neće dočekati 65. rođendan i penziju, po novom prijedlogu zakona.

BAM-BAM, BAM-BAM, HOĆU LI, BOŽE, OTPLATITI SVOJ STAN... zuji mi u ušima...

(Autor: Džana Zimić-Jesenković)

BOSNIAN WOMEN BLUES

(Uputstvo: Ova pjesmica pjevuši se uz muziku “Zenica blues” “Zabranjenog pušenja”)

U penziju ako krenem ja

imat ću još kredita

lokalni bankar rek’o hipoteka,

hipoteka nek’ se aktivira

lokalni bankar rek’o hipoteka,

hipoteka nek’ se aktivira

Tužna je moja sudbina,

banka me je ubila

kamata mi presudila

ne razumiješ ti to, druže

banka sve je uzela

Danas, druže, radim, rintam k’o luda

sanjam da mi život bude nula,

da ne budem više dužna

U penziju ako krenem ja

imat ću još kredita

lokalni bankar rek’o hipoteka,

hipoteka nek’ se aktivira

lokalni bankar rek’o hipoteka,

hipoteka nek’ se aktivira